U svojim dvadesetima, Alberto Villoldo bio je najmlađi klinički profesor na Državnom sveučilištu u San Franciscu. Bio je zadužen za Laboratorij za biološku samoregulaciju, proučavajući kako energetska medicina može promijeniti kemiju mozga. Jednoga dana, u svom je laboratoriju Alberto shvatio da njegovo istraživanje treba postati veće, a ne manje, da je gledao s pogrešnog kraja mikroskopa. Trebao je pronaći sustav koji je veći od neuronskih mreža mozga.
Alberto je zamijenio svoj laboratorij s parom planinarskih cipela i kartom za Amazonu – odlučan da uči od istraživača čija vizija nije bila ograničena na leću mikroskopa, od ljudi čije je znanje obuhvaćalo više od mjerljivog, materijalnog svijeta za koji je bio naučen da je JEDINA stvarnost.
Širom područja Anda i Amazone naišao je na nekolicinu mudraca ili “Čuvara Zemlje”, koji su se sjećali drevnih načina. Alberto je putovao kroz nebrojena sela i zaseoke te se susreo s desecima medicinara i medicinarki. Nedostatak pisanog znanja značio je da je svako selo unijelo svoj okus i stil u iscjeliteljske prakse, koje su i nastavile živjeti.
Više od 10 godina, Alberto se usavršavao s medicinarima iz džungle.